Vitalizam

Vitalizam je zastarjela i prevaziđena naučna doktrina da su "živi organizmi fundamentalno različiti od neživih bića, jer sadrže neke nefizičke elemente ili usmjerenja po principima koji su drugačiji nego što su kod nežive stvari". Vitalizam se izričito poziva na vitalni princip – element koji se često označava i kao "vitalna iskra", "energija" ili "životni elan", koji neki izjednačavaju sa dušom, označavajući ga kao nematerijalnu "životnu silu" (vis vitalis). Ukratko, prema vitalisima, život je emergencija procesa koji se ne mogu na svojstva i poznavanje odvijanje fizičkih ili kemijskih procesâ koji se događaju u pojedinim dijelovima žive stanice, tj. organizma.^[1]

Iako ga je moderna znanost opovrgla, vitalizam ima dugu povijest u medicinskoj filozofiji: veći dio tradicijske prakse ozdravljenja počivaju na premisi da su bolesti posljedica izvjesnih neravnoteža u vitalnim snagama. U zapadnoj tradiciji koju je zanovao Hipokrat, ove vitalne snage su povezane sa četiri temperamenta i tjelesne tečnosti, a istočne tradicije su postavljene na neravnoteži ili blokiranju (prāṇa).U historiji filozofije, razni vitalističke pravci, su za posebnu životnu silu upotrebljvale različite nazive, kao što su: duša, energija, oblikotvorna sila (vis formativa) i sl.^[2][3]

1. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R. (1977): Rječnik nauke o evoluciji. Svjetlost, Sarajevo.
2. ^ http://mechanism.ucsd.edu/teaching/philbio/vitalism.htm Bechtel W., Richardson R. C.(1998): Vitalism. In E. Craig (Ed.), Routledge Encyclopedia of Philosophy. London: Routledge. Vitalism.
3. ^ http://books.google.com/booksid=AvqYl4sdwaYC&pg=PA4&lpg=PA4&dq=vitalism+disrepute&source=bl&ots=x-jaFJjSBb&sig=zE_jwxQsD8eWR1v6_Q5Nph459x4&hl=en&sa=X&ei=vWcDUM6rKrOF0QHlsJDdBw&ved=0CD8Q6AEwAg#v=onepage&q=vitalism%20disrepute&f=false^{[mrtav link]} A Cultural History of Medical Vitalism in Enlightenment Montpellier – Elizabeth Ann Williams – Google Books.